摘要：Autor upozorava na poslovičnu složenost Jugoslavije i neadekvatnost njezina političkog ustroja, ističući kako se sastojala od šest republika, pet naroda, četiri jezika, tri vjere, dva pisma i jedne partije. Zbog toga je subjektivne orijentacije njezinih naroda nisu podržavale, pa se nakon prvih višestranačkih izbora Jugoslavija raspada. Srbi i Crnogorci su je podržavali i zbog nedostatka demokratske političke kulture započinju rat za očuvanje Jugoslavije. Obilježja političke kulture naroda na ovim prostorima dovela su do ovog rata, odredila njegovu vrstu, tijek i intenzitet. Zbog nacionalne identifikacije s Jugoslavijom i nedovoljne demokratske političke kulture Srbi i Crnogorci započinju rat za prostor Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Agresori su istočnog civilizacijskog kruga, govore srpski, pišu ćirilicom, plemenskog su kulturnog modela, žele živjeti u Jugoslaviji i velikoj Srbiji koje bi bile socijalistički ustrojene i podaničkog su tipa političke kulture. Žrtve su pripadnici zapadne civilizacije, katoličke i muslimanske vjere, govore hrvatski (hrvatskosrpski), pišu latinicom, zadružnog su kulturnog modela i participativnog tipa političke kulture. U jeku osvajačkog rata Srba i Crnogoraca u Bosni i Hercegovini izbijaju dva građanska rata: (1) rat između Muslimana i Hrvata i (2) rat između Muslimana i Muslimana. Sudionici u ovim ratovima su za državu Bosnu i Hercegovinu, ali se razlikuju u tome kako bi ona trebala biti politički ustrojena. Muslimani su željeli unitarnu Bosnu i Hercegovinu, Hrvati žele da to bude složena država, dok su Srbi protiv bilo kakve Bosne i Hercegovine kao zasebne države.
