摘要：Propast komunističkih sustava doveo je do krize identiteta kao i krize političke djelotvornosti ljevice ne samo u Istočnoj Europi, nego i na Zapadu. Autor pokazuje da su u toj situaciji postali upitni svi elementi tradicionalnog lijevog identiteta. To važi kako za političke sadržaje, koji su bili zajednički svim lijevim snagama (primat ekonomije, odbacivanje privatnog vlasništva i tržišta, egalitarizam, kolektivizam i filozofija napretka), tako i za sadržaje oko kojih su nastale temeljne diferencijacije unutar ljevice (internacionalizam i nacionalizam, parlamentarna demokracija, odnos prema nasilju, reforma ili revolucija). Autor zaključuje da je zbog kompleksne strukture problema s kojima se danas susreću podjednako lijeve stranke kao i drugi politički akteri malo vjerojatna pojava sveobuhvatnoga lijevog političkog programa, već valja očekivati samo parcijalne programske pomake.
