摘要：Autor polazi od teze kako je ravnomjerno alternativno izmjenjivanje ljevice i desnice na vlasti dugoročna značajka stabilnih europskih demokracija. Kolaps komunizma pratio je u većini zemalja istočne Europe izborni poraz lijevih stranaka. Posljednje dvije godine u toj regiji obilježene su povratkom na vlast više ili manje transformiranih lijevih stranaka i lidera. Autor naglašava da se u tom slučaju ne radi o povratku komunizma, koji je definitivno doživio povijesni kraj, iako neke od lijevih stranaka nose konzervativne tragove. U manje razvijenim zemljama nekadašnje se komunističke elite transformiraju u nacionalne političke elite, a u razvijenijim državama istočne Europe na ljevici je dovršen proces formiranja stranaka socijaldemokratskog profila. Autor upozorava na važnost nacionalnog fenomena u političkim programima lijevih stranaka. Zaključuje da se osnovni uzrok povratka ljevice u zemljama istočne Europe nalazi u socijalnim posljedicama tranzicije i ignoriranju toga problema od strane desnice.
