摘要：U ovom napisu autor elaborira dvije osnovne ideje. Prva je ideja — utemeljena na komparativnim anketnim podacima iz deset postkomunističkih zemalja — da postoji izrazita pozitivna korelacija između očuvanosti “komunističkog naslijeđa” u svijesti ljudi i uspjeha lijevih stranaka na izborima. Budući da je to naslijeđe u Hrvatskoj (pored Češke) najslabije očuvano, ta će činjenica biti za SDP otežavajuća okolnost u borbi za vlast. Druga je ideja da će se politika lijevih stranaka koje dođu na vlast kretati između dva ekstrema: obnove realsocijalizma u modificiranom obliku i socijal-demokratskog modela u Švedskoj ili barem u Njemačkoj. Glavni su činitelji takve politike — po mišljenju autora — “neotradicionalizam” i “politički kapitalizam”, oba naslijeđeni iz bivšeg sustava.
