摘要：Autor upozorava na važnost naslijeđa prošlosti, koje u svim situacijama radikalne promjene bitno ograničava mogućnost djelovanja političkih aktera, ali im ujedno otvara prostor za profiliranje vlastitog programa u odnosu prema tom naslijeđu. Jedan je od najvažnijih elemenata naslijeđa političkog razvoja posljednjih dvjesto godina država kakvu danas poznajemo. Država je neukidiva institucija, koja je osobito u 20. stoljeću polučila proturječne rezultate: s jedne je strane bila izvor sukoba, razaranja i represije velikih razmjera, a s druge strane je bitno pridonijela razvoju društva. Lijeve stranke ne mogu negirati državu, ali mogu razviti neke nove mehanizme njezine kontrole. Autor smatra da će se inovacije zbivati prije svega u tri dimenzije: na području dekoncentracije državnog aparata, promjena povezanih s profesionalizacijom i smanjenjem vojske, te uklapanja države u nadnacionalne organizacije i integracije.
