摘要：Svoju osnovnu tezu, sadržanu u naslovu, autor temelji na teorijskom i praktičnom iskustvu modernih političkih poredaka, napose na hrvatskom postkomunističkom iskustvu. Autor pokazuje kako se zakašnjelo političko konstituiranje nacije zbiva na štetu kako političke emancipacije, tako i na štetu političke pluralizacije i demokratizacije. Kod malih naroda koji nisu značajnije sudjelovali u konstituciji moderne države i koji nisu sukonstituirali suvremenu političku i pravnu kulturu, stvarao se dvostruki kompleks: kompleks izostalosti države i kompleks maloga, “nepovijesnog” naroda. Fascinacija i opsesija državom, te poistovjećivanje nacije i države osobito je naglašeno u onim postkomunističkim društvima koja nisu prošla proces političke emancipacije, dakle emancipacije države. Autor ističe kako fascinacija državom ima pogubne posljedice za razvitak demokracije, jer se svako opozicijsko mišljenje i djelovanje, kao i svaka kritika vlasti, diskvalificira kao napad na državu. Međutim, ova fascinacija, u kojoj se poistovjećuje nacija i država, zapreka je izgradnji same države (“State Building”), jer i sada i pro futuro otežava njezine emancipacijske i integracijske procese i potencijale.
