摘要：Tekst problematizira Luquetov koncept intelektualnoga i vizualnoga realizma, te koncept unutarnjega modela. Cilj je ovog istraživanja bio utvrditi utjecaj metode analitičkoga promatranja na dječji likovni izraz, neovisno o „unutarnjem modelu", u različitim uzrastima. Uzorak ispitanika je N = 215 djece, od čega vrtićkog uzrasta N = 86, a osnovnoškolskog uzrasta N = 129. Vrsta istraživanja je kvantitativno i transverzalno, metoda istraživanja je kauzalno eksperimentalna, a tehnika istraživanja analiza sadržaja. Instrument za prikupljanje podataka bio je likovni zadatak. Utvrdilo se kako je Luquetov unutarnji model vrlo fleksibilan, te da su djeca i prije faze intelektualnoga realizma sposobna crtati prema predočenome motivu, ponekad bez gubitka ekspresivnosti likovnog izraza.
