摘要：U krškim vrtačama na istočnojadranskom prostoru sve češće se pronalaze arheološka nalazišta, koja se uglavnom mogu datirati u prapovijesno razdoblje. U radu se na osnovi rezultata zaštitnih arheoloških istraživanja u Vučevici i rekognosciranja okolnoga prostora Dalmatinske zagore analizira način korištenja vrtača na širem srednjodalmatinskom prostoru. Zbog sfecifičnoga geomorfološkog položaja dna vrtača su pogodna za formiranje obora za stoku ili za gradnju lokava - umjetnih akumulacija vode. Na srednjodalmatinskom prostoru dosad je pronađeno najviše nalazišta u vrtačama, a ovdje su otkrivena prva i zasad jedina naselja u njima. U radu se naglašava uloga stočarskih zajednica kojima su vrtače pogodne za korištenje kao sezonska naselja. Najraniji nalazi iz vrtača potječu iz starijega neolitika, a do intenziviranja korištenja vrtača dolazi u eneolitiku i ranom brončanom dobu. Tada se uz vrtače podižu grobne gomile ili se uz rubove formiraju gradinska naselja, u okviru kojih vrtače imaju ulogu širega gradinskog prostora.
