摘要：U sklopu projekta Digitalizirana zagrebačka baština, Gradska knjižnica u Zagrebu iz svojih zbirki digitalizira staru vrijednu građu: knjige, fotografije, razglednice, note, zvučne zapise i ostalo. Digitalizirane reprodukcije opisuju se kao elektronička građa, kataložni zapisi izrađuju se u sustavu ZaKi, a zapisi izvornika i reprodukcija međusobno se povezuju odgovarajućim poljima formata UNIMARC. Kataložni opis digitalizirane zvučne građe pohranjene na mreži u određenoj mjeri je problematizirao način na koji format UNIMARC postavlja kodirane znakove za vrstu zapisa i dovodi ih u kontekst s drugim kodiranim podacima. Analiza raznih formata zvučnih zapisa, (ne)materijalnih nositelja na kojima se zvuk pohranjuje i uređaja koji omogućuju njegovu reprodukciju, pokazala je da je mrežnu digitaliziranu zvučnu građu moguće opisati i kao zvučnu i kao elektroničku, te da je opredjeljenje za kataložni opis te građe kao elektroničke pitanje izbora i odluke.
