摘要：Najopsežnije djelo moralne teologije pisano hrvatskim jezikom u 18. stoljeću (1784) jest Bogoljubni nauk fra Mate Zoričića (sačuvano je 1538 stranica) u kojem su sukladno vremenu bili obrađeni svi postojeći i mogući slučajevi savjesti (casus conscientiae). Osim što pruža dobar uvid u moralno stanje tadašnjega hrvatskoga puka (sklonost vračanju, čedomorstvu, raznovrsnim preljubima, sklonosti trgovaca varanju kupaca, poimanje drugoga i drugačijega i sl.), znatno obogaćuje hrvatsko znanstveno nazivlje (npr. conscientia je ‘grizodušje’) te nam daje vrstan uvid u tadašnje stvaranje znanstvenoga djela (citira naime 156 autora iz struke u 965 citata). Ta se silna “učenost” ipak propitkuje pogotovo kada detaljnom analizom dolazimo do zaključka da se Zoričić, pišući svoj Bogoljubni nauk, služio gotovo jedino djelom Examen ecclesiasticum Felicea Potestà i neznatno djelima Medulla theologiae moralis Hermanna Busenbauma te Istruzione e pratica pei confessori sv. Alfonza Marije de’ Liguorija.
