出版社：Institut za migracije i narodnosti / Institute for Migration and Ethnic Studies, Zagreb
摘要：U članku se analizira problem iseljavanja stanovništva Žumberačke gore, graničnoga gorskog područja Hrvatske i Slovenije. Ukazuje se na njezin granični karakter i osnovna obilježja te na mlađu kolonizaciju sredinom 16. stoljeća. U kraju dolazi do dvojne društvene organizacije pa i dvojnih društvenih odnosa – podjele na prostor Vojne krajine (krajiški dio) i građanski dio. Posljedice duge naseljenosti i sekundarne kolonizacije su agrarna prenaseljenost i teški životni uvjeti. Zbog društvenih i općih gospodarskih promjena u zemlji sredinom 19. stoljeća stanovništvo Žumberačke gore počinje iseljavati. Intenzivno iseljavanje postupno se negativno odrazilo na prirodni prirast, odnosno prirodni pad stanovništva. Prirodni pad (višak broja umrlih nad brojem živorođenih), ali i iseljavanje, postupno su se odrazili na pad broja stanovnika i starenje stanovništva. Ti su procesi osobito izraženi u krajiškom dijelu kraja – Žumberku – koji zaprema gotovo tri četvrtine tog gorskog područja. Ondje se bilježi pad broja stanovnika od 1931., a pogotovo od 1971. Danas u Žumberku živi tek petina stanovništva zabilježenoga 1953. odnosno neposredno nakon Drugoga svjetskog rata. Smanjenje je posljedica prirodnog pada i iseljavanja. Preostalo stanovništvo ima staru dobnu strukturu, na što ukazuju svi demografski pokazatelji starenja. Takvo stanovništvo nije dobar preduvjet gospodarskog oživljavanja kraja. Žumberačkom krajoliku osnovni pečat daju napuštena ili narušena sela s mnogobrojnim napuštenim parcelama nekoć obradiva zemljišta. Ranije gusto naseljen kraj koji nije mogao prehraniti vlastito stanovništvo postao je egzodusnim prostorom u kojem nedostaje radne snage za obradu čak i malih preostalih površina obradivog zemljišta te se pretvara u prirodni park.
