出版社：Institut za migracije i narodnosti / Institute for Migration and Ethnic Studies, Zagreb
摘要：Rad se bavi analizom kretanja broja stanovnika u razdoblju od 1857. do 2001. godine, s težištem na ulozi migracija u starenju stanovništva otoka Iža. Procesi koji su presudno utjecali na demografsku sliku otoka u dvadesetom stoljeću bili su veliki ratni gubici u dvama svjetskim ratovima te snažna i kontinuirana emigracija. Depopulacija je na Ižu započela već 1921. i traje do danas. Prema rezultatima posljednjeg popisa, na otoku živi svega 557 stanovnika, što je dvostruko manje nego u doba prvog popisa. Dominantni demoreprodukcijski procesi su depopulacija i starenje. Svi pokazatelji dobne strukture govore o izrazito dubokoj starosti stanovništva. Istodobno su snažni i povratnički tokovi migranata koji su mirovine ostvarili radeći izvan otoka, pa se time povećava udio staroga u ukupnom stanovništvu. Uz analizu demografskih pokazatelja, cilj rada bio je odrediti prisutne modele povratničke migracije starog stanovništva na primjeru nekoliko tipičnih migracijskih iskustava. Utjecaj migracija na životne cikluse starijeg iškog stanovništva autorice su pokušale predočiti s pomoću pet tipičnih otočnih priča prikupljenih intervjuiranjem stanovništva starog 60 i više godina tijekom istraživanja provedenog u listopadu 2001. Ako se nastavi tendencija odlaska mladog stanovništva i ne dođe do značajnijih promjena u životnim perspektivama za to stanovništvo (otvaranje radnih mjesta, oživljavanje gospodarskih grana koje imaju budućnost na otoku i sl.) i ponašanju mlađih otočana (onih koji i danas žive na otoku, ali i iseljenika) koji bi pratili takve nove programe, Iž će ostati u skupini ugroženih otoka kojima prijeti daljnje starenje populacije i izumiranje.
