摘要：Toma Arhiđakon izuzetna je osoba hrvatske srednjovjekovne baštine. Rođen je u Splitu 1200. ili 1201. godine. Vjerojatno pod utjecajem zanimljivih osoba, splitskog nadbiskupa Bernarda i trogirskog biskupa Treguana, koji su podrijetlom bili iz Peruggie i Firenze, odlazi na školovanje u Bolognu, prestižno sveučilište srednjega vijeka, osobito poznato po studiju prava. Toma je tamo završio teologiju i pravo i osposobljen je za obavljanje notarske službe. Godine 1230. izabran je za arhiđakona splitskog i time počinje njegov uspon u crkvenoj hijerarhiji. Zaslužan je za uvođenje službe potestata u Splitu po uzoru na gradove u Italiji i Provenci zalažući se i podržavajući tako razvoj komunalne samouprave. Nije bio podržan njegov izbor za splitskog nadbiskupa. Bio je vrlo blizak franjevcima, čije je mišljenje i način života podupirao. Razočaran piše djelo koje Ivan Lučić Lucius prvi objavljuje i naziva Historia Salonitana. To je povijest salonitanske odnosno spiltske crkvene organizacije od početaka do 1266. godine. Povjesničari književnosti ubrajaju ga po žanru u tzv. "gesta episcoporum". Toma u tu glavnu temu interpolira mnoge važne podatke za ranu hrvatsku povijest. Uz kataloške popise biskupa i nadbiskupa navodi imena hrvatskih vladara. Izlazi i na europsku povijesnu scenu te opisuje dolazak Madžara, pa zatim provalu Tatara, zauzeće Zadra od Mlečana uz pomoć križara u IV. križarskom ratu. Opisuje i dvije pomrčine Sunca. Dao je jedan od najljepših opisa svetog Frane, kojeg je slušao za svog boravka na školovanju u Bologni. Veliku vrijednost i vjerodostojnost mu daje korištenje izvorima i zbog toga odskače od suvremenih djela. Pisao je srednjovjekovnim, ali školovanim latinskim jezikom.
