摘要：U ovom se radu razmatraju nacionalne ideologije kao ključ za razumijevanje konfliktnih hrvatsko-srpskih odnosa u početku XX. stoljeća u Hrvatskoj. Proučavano je razdoblje obilježeno vrhuncem hrvatsko-srpskog sukoba, čija gradacija započinje još 60-ih godina XIX. stoljeća, a svršava »novinskim ratom« i rujanskim demonstracijama 1902. godine u Zagrebu. Komparativno se analiziraju ideološki sustavi dvaju tada najutjecajnijih i bitno suprotstavljenih oporbenih listova - hrvatskoga Obzora i srpskoga Srbobrana. Glavni je aspekt ideologije kojim se najvećim dijelom bavi ovaj rad pitanje određenja identiteta vlastite nacionalne, tj. narodne zajednice u navedenim listovima. Ideološke elemente koji su implicirali isključivost i sukobe autorica izvodi iz definicija Obzora i Srbobrana, koje nastaju kao rezultat specifičnog načina određivanja vrijednosti vlastitog identiteta. Interpretirajući izvore, autorica zaključuje da su načini određivanja nacionalnog identiteta esencijalna izvorišta većine hrvatsko-srpskih (srpsko-hrvatskih) sukoba u Hrvatskoj, ali i izvan nje. Analiza ideoloških elemenata Srbobranovih definicija otkriva da je Srbobranovo zamišljanje i vrednovanje identiteta srpske zajednice u bitnom otklonu od njezina realnog statusa u Hrvatskoj. Iako su Srbi samo dosta brojna narodna manjina u Hrvatskoj, Srbobran vehementno zahtijeva da budu službeno priznati kao nacija potpuno ravnopravna hrvatskoj, čak i na međunarodnom planu, tj. u odnosu prema Ugarskoj. Ovakvi zahtjevi, kao i sustavno proglašavanje određenih dijelova Hrvatske na kojima je živjelo srpsko stanovništvo u većem broju »srpskim zemljama«, implicirali su u Srbobranovo] ideologiji težnju za posebnom srpskom državnošću unutar Hrvatske. I ovo istraživanje je, poput većine prijašnjih, pokazalo da su upravo različite državno-teritorijalne koncepcije u pogledu Hrvatske, te osobito Bosne i Hercegovine, bitno antagonirale hrvatsku i srpsku nacionalnu ideologiju.
