摘要：Reorganizacijom vojnokrajiškog ustrojstva sredinom 18. stoljeća uspostavljeni su osim upravnih i novi pravosudni odnosi koji su proizlazili iz ondašnjih prosvjetiteljskih razmišljanja. Unutrašnja, javna sigurnost države i privatna sigurnost podanika prema tim se razmišljanjima temeljila na općoj poslušnosti građana i primjerenom zakonodavstvu. Policijska dužnost se nije odnosila samo na održavanje javnog reda i mira, već i na druge segmente društvenog poretka, pa tako i na stanje ćudorednosti. Dok je prosvjetiteljski ideal težio odvajanju vladinih administrativnih od njenih pravosudnih funkcija, u vojnokrajiškoj se stvarnosti nije provodio. Pukovnijski sud, magistrat komuniteta i generalkomanda ili delegirani vojni sud predstavljali su tri osnovne vrste prvostupanjskih sudova, sa nadležnostima nad određenim osobama Vojne krajine, ovisno o društvenom položaju tih osoba, njihovoj službenoj funkciji, pravnom predmetu i pravnom lijeku. Propisi na kojima se temeljila sudbena vlast u Krajini su bili brojni. Brutalnost izvršavanja tjelesnih kazni ukazuje bez sumnje na sredinu koja je svojim vojničkim ustrojem predstavljala svojevrsni antipod civilnom djelu Srednje Europe
关键词：Vojna krajina; organizacija policije i pravosuđa
