摘要：U složenom procesu društvenih i političkih previranja, koja zahvaćaju europske zemlje u posljednjem dijelu svjetskog rata, imaju i brojne vojničke pobune značajan udio. Ti procesi zahvaćaju mornare i vojnike iz jugoslavenskih zemalja Austro-Ugarske Monarhije. Duboku povezanost seljačkih i vojničkih nemira, koji su izražavali u biti iste socijalne težnje i zahtjeve, pokazuje i situacija u Varaždinskoj županiji gdje previranja traju od 1918. do 1920. godine. U tom razdoblju odvijaju se procesi diferencijacije u socijalističkom pokretu, što dovodi do stvaranja Komunističke partije, u Mađarskoj izbija revolucija, pa svi ti faktori utječu i na pobunu vojnika u Savskom konjičkom puku varaždinskog garnizona. U njoj, osim vojnika, sudjeluju i radnici i građani. Bila je programirana kao dio općenarodnog ustanka koji je trebalo da zahvati cijelu Hrvatsku. Svoj neuspjeh duguje i tome, što u to vrijeme još nije bila uz bok revolucionarnom programu izgrađena revolucionarna partija proletarijata.
