摘要：U razdoblju stalnih vjerskih sukoba 16. i 17. stoljeća, mnogi učeni ljudi, zagovarajući brojne nove ideje vezane uz pitanja religije, djelovali su na političkom i kulturnom planu onodobne Europe. Za razliku od raširenih stavova, čija je karakteristika ponajprije nerazumijevanje i manjak tolerancije prema drugome, mnogi su učenjaci zastupali drukčiji, pomirljiv, Koncept zvan irenicizam – ideju da se u prvom redu razumnim i mirnim putem dođe do ponovnog ujedinjenja kršćanskih Crkava. Ovaj rad istražuje jedan slučaj vezan uz promoviranje irenicizma, a vezan je uz Marka Antuna de Dominisa. Poznati splitski nadbiskup i heretik, Dominis je, optužen od Inkvizicije, pobjegao u Englesku gdje se kretao u najvišim dvorskim krugovima i bio vrlo aktivan u bavljenju vjerskim pitanjima te njegova inicijativa vezana uz irenicizam datira upravo iz tog razdoblja. Kako bi se pobliže istražilo njegovo djelovanje na tom planu, u tekstu se analizira Dominisovo pismo Ćirilu Lukarisu, aleksandrijskom patrijarhu, te patrijarhov odgovor na Dominisovo pismo. Iako je sama korespondencija vrlo kratka i nije polučila nikakve rezultate, taj detalj Dominisova života svakako je važan i mnogo govori o širem kontekstu Dominisova okružja te njegovih misaonih dometa vezanih uz probleme Crkve. Stoga se u radu donose nova zanimljiva i važna saznanja koja pridonose postojećim spoznajama o njegovim naporima u bavljenju ekleziološkim pitanjima, ali i njegovim intenzivnim vezama s mnogim učenim suvremenicima, u ovome slučaju također jednom vrlo zanimljivom vjerskom osobom onoga doba iz jednog prilično udaljenog kršćanskog centra na istočnom Sredozemlju.
关键词：Marko Antun de Dominis; Ćiril Lukaris; katoličanstvo; anglikanizam; pravoslavlje; irenicizam.
