摘要：U mutagenezi i bolestima uzrokovanim mutacijom, a i pri pojavi raka, dolazi do oštećenja DNA zbog djelovanja reaktivnih kisikovih spojeva. Stoga je istraživanje antigenotoksične sposobnosti antioksidansa uvelike važno za zaštitu ljudskoga zdravlja. Vitamin C je poznat kao jaki antioksidans, a zabilježeno je i njegovo prooksidativno djelovanje. U ovom su radu istražena antigenotoksična svojstva vitamina C analizom nasljednih osobina E. coli K12, E. coli WP2 i S. cerevisiae D7, te komet testom S. cerevisiae. Da bi se izazvala oksidativna mutageneza, upotrijebljen je t-butil hidroperoksid (t-BOOH), a kidanje lanaca DNA u komet testu izazvano je vodikovim peroksidom (H2O2). Vitamin C je smanjio mutagenezu induciranu s t-BOOH u soju S. cerevisiae DT, kao i mutagenezu induciranu s t-BOOH u soju E. coli K12 koji je uspješan u popravku DNA te spontanu mutagenezu u soju E. coli K12 koji ima smanjenju sposobnost popravka krivo sparenih baza. Međutim, u soju E. coli K12, koji je nosio plazmid sa sekvencijama mikrosatelita, obrada vitaminom C izazvala je nestabilnost mikrosatelita. Vitamin C je imao mutageni utjecaj na soj WP2 oxyR, vjerojatno zbog njegovih prooksidativnih svojstava pojačanih u soju bez antioksidativne obrane. Komet testom kvasca dobiveni su proturječni rezultati; dok je mala koncentracija vitamina C (0,05 μM) inhibirala, velike koncentracije od 0,1 do10 μM pojačale su oksidativna oštećenja. Dobiveni rezultati pokazuju da vitamin C može imati antigenotoksični ili genotoksični učinak, ovisno o dozi, genetskim svojstvima i drugim eksperimentalnim uvjetima.
