出版社：Hrvatsko udruženje za kaznene znanosti i praksu
摘要：Autor u radu analizira tumačenje definicije pokušaja prema Kaznenom zakonu iz 2011. godine kojim je prihvaćena individualno-objektivna teorija. Unatoč proklamiranju formalno-objektivne teorije u definiciji pokušaja Kaznenog zakona iz 1997., sudska praksa u Republici Hrvatskoj u određenoj je mjeri, ali nedovoljno, slijedila sudsku praksu stranih zakonodavstva koristeći se teoretskim spoznajama u Republici Hrvatskoj uklanjajući nedostatke Kaznenog zakona iz 1997. zbog kojeg je postojala potreba nove definicije pokušaja. U radu je prikazan način tumačenja odredbe o pokušaju u njemačkoj i austrijskoj teoriji kaznenog prava, a definicija pokušaja hrvatskog zakonodavstva raščlanjena je na elemente koji su važni za postojanje pokušaja (namjera, plan, radnja počinjenja i neposrednost). Radi lakšeg razumijevanja autor se koristi primjerima iz strane i domaće sudske prakse.
