出版社：Hrvatsko udruženje za kaznene znanosti i praksu
摘要：Autori se u ovom radu bave važnim promjenama na području krivnje u novom Kaznenom zakonu. Preoblikovanje načela krivnje i povra tak načelu nulla poena sine culpa ocjenjuju u kontekstu krivnje kao legitimacije kazne i potvrđivanja dualističkog sustava sankcija, a uvođenje ispričavajućih razloga u obliku krajnje nužde i prekoračenja nužne obrane zbog asteničkog afekta kao razloga isključenja krivnje povezuju s dosljednom primjenom normativnih teorija. Propisivanjem ispričavajućih razloga mijenjaju se i sastojci krivnje. Teorijsku utemeljenost i praktične učinke ostvarenih promjena provjeravaju na konkretnom primjeru iz sudske prakse. Ispituju i mogućnost drukčijeg reguliranja zablude o okolnostima ispričavajuće krajnje nužde. Na kraju autori daju konačnu ocjenu koncepcije krivnje u novom Kaznenom zakonu.
