出版社：Katedra za društvene i humanističke znanosti u medicini Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci
摘要：Moderno doba donosi mnogo novoga ne samo na području tehnike i tehnologija, već i u raznim drugim područjima. Neminovno, i jezik je podložan promjenama i inovacijama na svim jezičnim razinama pod utjecajem drugih jezika. Globalizacija kao proces obuhvaća i znanost i tehnologiju te izravno utječe na načine komuniciranja i komunikacijska sredstva. Jezici struke nisu pošteđeni utjecaja drugih jezika, već su podložni promjenama i inovacijama na svim razinama. Cilj je ovoga rada istražiti neke od specifičnosti medicinskoga diskursa koji se odnosi na medicinsko nazivlje i izražavanje, odnosno umijeće uporabe medicinskih jezičnih podataka u usmenom i pismenom priopćavanju. Temelj medicinskog jezika čine klasični jezici, latinski i grčki, no posljednja se dva desetljeća bilježi nezaustavljivi priljev anglizama u medicinsko nazivlje. U nedostatku odgovarajućeg hrvatskog naziva oni se prihvaćaju i ulaze u široku uporabu ne samo u govoru već i u pisanom tekstu. Nadalje, neujednačenost u medicinskom nazivlju vodi k nerazumljivosti sadržaja, njegovoj krivoj interpretaciji i nesporazumu. Široka uporaba istoznačnica također dovodi do nejasnoća. Primjena raznih skraćenica kojima se ne zna ni podrijetlo, a koje se koriste dijelom radi uštede vremena, a dijelom da se stanoviti izrazi učine nerazumljivim za bolesnike još je jedna od značajki medicinskog jezika. Bilježe se promjene na semantičkoj razini – proširenja (face liting) i suženja značenja (bullying), ali i na sintaktičkoj razini čestom uporabom imenice u funkciji pridjeva (prostata antigen).
