摘要：Glavni ciljevi evaluacije intervencijskih programa su provjera učinkovitosti i poboljšanje programa. Znanstvena provjera učinkovitosti programa u penologiji u principu se provodi po kvazieksperimentalnom nacrtu s dvije skupine ispitanika (tretmanskom i usporednom) u dvije vremenske točke: prije (pretest) i nakon primjene programa u tretmanskoj skupini (posttest). Na temelju dobivene razlike u kriterijskoj varijabli (u penologiji najčešće recidivizam) između tretmanske i usporedne grupe u posttestu, zaključuje se o učinkovitosti intervencijskog programa. Razlika se najčešće iskazuje u dijelovima zajedničke standardne devijacije (Cohenov d) ili pomoću koeficijenta korelacije. U evaluaciji se često koristi i meta-analiza. Evaluacijom pomoću tretmanske i usporedne skupine ispitanika dobivaju se prosječni učinci a zanemaruju se individualne razlike. Prema načelu individualizacije tretmana, evaluaciju učinaka programa u praktičnom radu s prijestupnicima treba provoditi individualno, tijekom provođenja programa, na način, da se u pojedinim vremenskim točkama usporede planirani i postignuti rezultati i da se kad je potrebno uključe neki drugi modaliteti programa, ili posve novi programi, kada planirani rezultati nisu postignuti. To se postiže na tremelju povratnih informacija prema kibernetičkom modelu.
关键词：penologija; intervencijski program; evaluacija; kibernetički model
