出版社：Institute of Philosophy and Theology of Society of Jesus
摘要：Cilj je rada ukazati na mijenu u Heideggerovome mišljenju cogita. U svojim ranim radovima Heidegger iznosi stav da Descartes nikad nije smjerao k razotkrivanju cogita, već mu je cilj bio kroz sumnju doseći cogito kao apsolutno te njime uspostaviti osnovu opravdavanja i izgrađivanja ostalih znanosti. Cogito je samo nesumnjivi temelj, apsolutno jednostavno izvjesno koje je ishodište svake dedukcije. U zrelim radovima Heidegger cogito određuje kao bitan temelj novovjekovlja. U cogitu je sažeta novovjekovna težnja za slobodom samoodređenja. Čovjek kao jedino biće koje ima moć odrediti ono što je za njega nužno i ustrojavajuće postavlja sebe kao središte bića. Postaje središtem kada se svaka datost bića izjednači s predstavljenošću. Čovjek je subjectum, predstavljajuće Ja koje u svome pred-stavljanju utemeljuje svako biće u njegovome bitku i istini. Cogito kao takvo Ja predstavljajuće je koje zna da je supredstavljeno sa svojim pred-stavljanjem.
