摘要：Autor fokusira svoje istraživanje leksika tradicionalnog komiškog ribarskog broda tipa falkuša na ribarsku praksu komiških ribara koji su organizirali masovne regate od Komiže do Palagruže gdje su u ljetnim mjesecima za vrijeme ribolovnog mraka lovili i solili sardele. Halieutički leksik njihova govora, koji je do danas sačuvan u usmenoj predaji, u velikoj je mjeri po svom ishodištu univerzalan jer pripada mediteranskom lingua franca idiomu, a s druge strane obilježen je fonetskim/fonološkim, tvorbenim i morfonološkim osobinama jednog arhaičnog govora otoka Visa u kojemu je ta usmena predaja sačuvana, a u drugoj polovici XX. stoljeća i zabilježena. Autor je vjerno zabilježio sve tipične situacije jednog ciklusa ribolova, od pripreme za regatu do Palagruže, ribolova, soljenja ribe, načina života na pučinskom otočiću do povratka u Komižu i rada s posoljenom ribom u komiškim barakama. Pripovjedač oživljava svoje sjećanje postavljajući se u razne situacije, govoreći o zbivanjima najčešće u prezentu tako da je njegovo kazivanje izrazito slikovito. Tekst pripovjedača autor prati prijevodom na standardni hrvatski jezik uz tumač halieutičkog leksika, a na kraju donosi ukupan glosar cijelog kazivanja.
