摘要：U radu se analiziraju pučka imena blagdana svetoga Martina na širokom hrvatskom govornom području, tj. u čakavštini, štokavštini i kajkavštini, uključujući i dijasporu. Blagdanska se imena ponajprije analiziraju s dijalektološkoga aspekta, u okviru pojedinih hrvatskih narječja i dijalekata. Također se analizira dio nazivlja izvedenoga iz blagdanskog imena ili iz svečeva imena. Usto se s etnolingvističkoga stajališta analiziraju frazemi, uzrečice i poslovice, te pojedini toponimi motivirani svečevim imenom. Analiza se većim dijelom temelji na građi koju je autorica rada prikupila osobnim terenskim istraživanjem, a manjim dijelom na primjerima ekscerpiranim iz literature. Ključne riječi: sveti Martin, blagdanska imena, martinjsko nazivlje, frazem, poslovica, uzrečica, čakavština, štokavština, kajkavštinaU radu se analiziraju pučka imena blagdana svetoga Martina na širokom hrvatskom govornom području, tj. u čakavštini, štokavštini i kajkavštini, uključujući i dijasporu. Blagdanska se imena ponajprije analiziraju s dijalektološkoga aspekta, u okviru pojedinih hrvatskih narječja i dijalekata. Također se analizira dio nazivlja izvedenoga iz blagdanskog imena ili iz svečeva imena. Usto se s etnolingvističkoga stajališta analiziraju frazemi, uzrečice i poslovice, te pojedini toponimi motivirani svečevim imenom. Analiza se većim dijelom temelji na građi koju je autorica rada prikupila osobnim terenskim istraživanjem, a manjim dijelom na primjerima ekscerpiranim iz literature.
