摘要：Engleska škola međunarodnih odnosa predstavlja nepresušni izvor u proučavanju međunarodnoga društva i njegovih institucija. U ovome radu spekulativnim načinom analiziraju se tri institucije: rat, ravnotežu snaga i međunarodno pravo, kako bi se ukazalo na dosadašnja „znanstvena“ ograničenja konvencionalnog razumijevanja tih pojmova (koja su velikim dijelom bila uvjetovana realističkim poimanjem međunarodnog društva). Namjera ovoga članka je ukazati na postojanje univerzalnih načela koja čine jedinstvenu kulturu međunarodnog, odnosno danas „globalnog“ društva. U prvom dijelu rada razmatra se koncept rata, odnosno oprečnost realističkog i tradicionalnog poimanja te institucije. U drugom dijelu proučava se instituciju ravnoteže snaga kao dio tradicije koja je podrazumijevala nadređeni vertikalni odnos spram horizontalnog. U trećem dijelu članka analizira se međunarodno pravo koje svoju bit crpi iz tradicije univerzalnoga prirodnog prava. Putem brojevne analogije ukazuje se na svevremensko značenje univerzalnih načela u pozadini navedenih institucija, koje je vestfalski konsenzus interesa subjektivizirao i partikularizirao.
