摘要：Film je bio značajan instrument kolonijalne proizvodnje etnografskog Drugog. Predodžbe stvaraju koncepte te otjelovljuju kulturne koncepte. One provode simboličke oblike moći. Etnografski film nije samo reprezentacija stvarnosti, već i konstrukcija i interpretacija neke druge stvarnosti na temelju konvencija redateljeve kulture. Tako smo suočeni s pitanjem je li kulturno znanje moguće predstaviti “drugačije”; drugim riječima, je li moguće propitati povijesno, kulturno, politički i ideološki uvjetovane hijerarhije kolonijalne kulture? Otjelovljuju li predodžbe kulturno znanje, kako to tvrde Sol Worth i John Adair (1972, 1981)? Čije znanje predstavljaju? Kakvu vrijednost imaju predodžbe u zapadnjačkoj kulturi u usporedbi s nezapadnim svijetom? “Viktimiziraju” li slike nužno Drugoga (Ruby 1991; Kuehnast 1992; Hall 1993)? U sklopu teorije etnografskog filma kontinuirano se raspravlja o pitanjima objektivnosti, subjektivnosti, realizma te o etičkim pitanjima reprezentacije. Posljednjih godina autori etnografskih filmova traže rješenja, a novi pristupi režiranju dokumentaraca daju neke odgovore na ta pitanja.
关键词：etnografski film; etika; reprezentacija; Drugi
