摘要：EU nastavlja s politikom suradnje s državama u susjedstvu (ENP), posebno valorizirajući transportni sektor. Prioritetno područje predstavljaju države Jugoistočne Europe (Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Hrvatska, Kosovo, Makedonija i Srbija), čiji geo-strateški položaj na nekoliko vitalnih transportnih koridora čini ovo područje posebno važnim za ostvarenje unutarnje transportne kohezije prostora EU. Vrhunac vanjsko-političke aktivnosti EU u području transporta predstavlja stoga prijedlog za stvaranje Transportne zajednice s ovim državama, sklapanjem multilateralnog sporazuma u tom smislu između EU s jedne strane, i navedenih država s druge. Prema nacrtu tog sporazuma, koji se još nalazi u fazi pregovaranja, države Jugoistočne Europe preuzele bi obvezu harmonizacije nacionalnog zakonodavstva s definiranim dijelom pravne stečevine EU (prvi prijelazni period), te implementaciju takvog zakonodavstva u praksi (drugi prijelazni period). Pozitivan ishod analize ispunjavanja ovih uvjeta od strane EU za svaku bi državu povlačio ostvarivanje tržišnih sloboda i postupnu cjelovitu integraciju u Jedinstveno tržište transportnih usluga EU. Ipak, stvaranje Transportne zajednice ne bi bilo formalno vezano uz paralelan proces približavanja punopravnom članstvu u EU svake od država. Transportna bi zajednica tako bila prostor na kojem je ostvaren „sektorski“ ulazak u EU u području transporta, uz primjenu dijela pravne stečevine EU, s mogućnošću nacionalnih sudova da zatraže odlučivanje o prethodnim pitanjima vezanim uz ovaj dio stečevine od ECJ. Pregovori o potpisivanju Sporazuma o Transportnoj zajednici trenutno su zastali zbog otvorenih bilateralnih pitanja između Srbije i Kosova. Ipak, pod uvjetom da se ovi pregovori nastave, ostaje otvoreno osnovno pitanje – ono o gospodarskoj i političkoj opravdanosti, pa i legitimnosti ovakvog „sektorskog“ pristupa članstvu u EU. Daleko od očiju javnosti, bez šire javne rasprave o valorizaciji nacionalnih resursa u postupku pregovaranja o punopravnom članstvu u EU, ulazak država regije u eventualnu Transportnu zajednicu mogao bi biti kraj snu o (brzom) članstvu u EU. Naime, umorna od proširenja po modelu punopravnog članstva, možda je EU na putu da ozakoni novi, njoj prihvatljiviji, model „sektorskog“proširenja, koji bi u cijelosti zadovoljio njezine trenutne interese, te donio određene gospodarske prednosti drugoj državi. Na državama Jugoistočne Europe je da, svaka za sebe, procijene prednosti i nedostatke ovakvog modela.
关键词：Transportna zajednica; transportna strategija; transportna politika EU; Zapadni Balkan; države Jugoistočne Europe
