摘要：Autori u radu analiziraju metodološke, teorijske i praktične rezultate evaluacije medijske komunikacije u novom digitalnom i multimedijskom konvergentnom okruženju. Komunikološku empirijsku analizu izvode s aspekta utjecaja vizualnih komunikacija (prisutnost vizualnih elemenata i multimedijskih sadržaja) na empirijsku evaluaciju suvremene medijske komunikacije u teoriji i praksi odnosa s javnostima. Holističku teorijsku eksplikaciju izvode u kontekstu novih komunikoloških interdisciplinarnih spoznaja koje utječu na strukturiranje medijske javnosti (javnog mnijenja). Multikauzalnu pojavnost novih medija i društvenih mreža promatraju s aspekta empirijske evaluacije medijske komunikacije u kontekstu razvijanja nove pojedinačne komunikološke discipline odnosi s javnostima. U radu se sinkronijski i dijakronijski analiziraju paradigmatske teorijske i metodološke spoznaje za multikauzalno istraživanje i evaluaciju novih medija, društvenih mreža i vizualne komunikacije .U metodološkom dijelu rada autori navode temeljne metodološke prijepore i ograničenja konstatirajući nedostatak prisutnosti jedinstvenog metodološkog instrumentarija, usprkos evidentne potrebe poslovne zajednice za uspostavom integriranog metodološkog modela, za empirijsku evaluaciju medijske komunikacije. U istraživačkom segmentu rada konstatira se nedovoljna prisutnost evaluacije vizualnih elemenata komunikacijskih formi usprkos sve većem značenju vizualnosti u multimedijalnoj komunikaciji. Evaluacija medijske komunikacije i odnosa s javnostima u širem smislu je u fokusu interesa suvremene poslovne javnosti, znanstvene zajednice i profesionalnih institucija koje izučavaju i evaluiraju učinkovite profesionalne odnose s javnostima.
关键词：Komunikologija; novi mediji; društvene mreže; evaluacija medijske komunikacije; odnosi s javnostima; metodologija mjerenja komunikacije
