摘要：Uspjeh poslovanja predstavlja kompleksan pojam koji nije dovoljno analizirati samo financijskim nego i kvalitativnim pokazateljima (Vrdoljak Raguž, 2010). Naime, financijski pokazatelji ukazuju na uspjeh u prošlim razdobljima, dok kvalitativni pokazatelji opisuju utjecaj nematerijalnih varijabli na sposobnost poduzeća da se prilagođava nadolazećim promjenama u okolini. S obzirom na to da su zaposlenici nositelji tih nematerijalnih varijabli, upravljanje ljudskim potencijalima (ULJP) postaje središnje pitanje uspješnosti poslovanja. Fokus ovog rada bio je istražiti odnos relevantnih aktivnosti ULJP-a s odabranim kvalitativnim pokazateljem – percepcijom organizacijske uspješnosti stručnjaka za ljudske potencijale. Empirijsko istraživanje provedeno je na uzorku više od trećine srednje velikih građevinskih poduzeća u Republici Hrvatskoj. Prikupljeni podaci opisani su korištenjem standardnih mjera deskriptivne statistike. Posebno ističemo zaključivanje o zavisnosti među varijablama na temelju procjena koeficijenata korelacije. U svrhu izgradnje statističkih modela korištena je višestruka linearna regresija. Rezultati istraživanja pokazali su da percepcija organizacijske uspješnosti najviše ovisi: - o primjerenosti, kvaliteti i količini izobrazbe za zaposlenike, - o načinu pohranjivanja poslovnih informacija i njihovu pristupu, - o učinkovitosti usvajanja znanja od partnera. Budući da je ULJP u Republici Hrvatskoj na relativno niskoj razini i dosadašnja istraživanja pokazuju da na tom području treba još raditi (Pološki Vokić i Vidović, 2008). Ovim radom nastojao se dati znanstveni doprinos transformaciji ULJP-a iz operativnog u strateški poslovni alat.
