摘要：Banke su u svomu poslovanju posebno izložene kreditnome riziku. Pogrešna procjena zajmotražitelja ima za izravnu posljedicu gubitke. Financijska kriza kroz koju svjetsko gospodarstvo još uvijek prolazi nedvosmisleno pokazuje kakvi problemi mogu proisteći iz pogrešno vođene kreditne politike. Stoga je primarni zadatak bankarskih menadžera reducirati kreditni rizik na najmanju moguću mjeru. Kao podrška menadžerima u procjeni kreditne sposobnosti zajmotražitelja razvijeni su modeli kreditnoga skoringa. U ovom je radu kao takav prezentiran model stabla odlučivanja temeljen na iscrpnom CHAID algoritmu. Budući da primjena modela kreditnog skoringa nije na zadovoljavajući način istražena u hrvatskoj bankarskoj teoriji i praksi, ovim se radom nastojalo, ne samo determinirati karakteristike koje su ključne za predikciju statusa neispunjavanja obveza, već i aktualizirati važnost kvantitativnog pristupa pri procjeni kreditne sposobnosti zajmotražitelja.
