摘要：Pristup u radu iz 2010. godine iste autorice (suautorice) razmatrao je i postavio temeljni identitet historijske geografije kao fundamentalne geografske discipline (u smislu njezine sekundarne fundamentalnosti), dok je cilj ovoga rada u okviru teorijskoga koncepta sagledati primjenjivost historijskogeografskih pristupa i spoznaja u brojnim planiranjima i spoznajno-analitičkim definiranjima prostornih zakonitosti i modela. Metodološki se sustav zasniva primarno na misaonim (logičkim ili filozofskim) metodama, uvažavajući teorijske pristupe geografije i povijesti i potvrđujući opravdanost historijskogeografskih analiza u razumijevanju objektivne stvarnosti u geografskom prostoru, a rezultati promišljanja opravdavaju značenje historijske geografije u znanstvenome, obrazovnom i planerskom sustavu. Razmatrajući zakonitosti, uvjetovanost te funkcionalno razumijevanje i modeliranje u dvije osnovne filozofske kategorije – prostoru i vremenu, historijska geografija i njezine spoznaje ključna su pretpostavka razumijevanja prostorno-vremenske uvjetovanosti u planiranju regionalnih (prostornih) jedinica ili cjelina.
