摘要：U radu se ukazuje na izrazitu religijsku homogenost i visokorazvijenu sekularizaciju nordijskih društava, kao specifične karakteristike po kojima se te zemlje razlikuju od drugih europskih društava i kojim se objašnjava zašto su kršćanske stranke u sjevernoj Europi ostale relativno male u odnosu prema takvom tipu političkih stranaka u drugim europskim zemljama. Osim u Norveškoj, kršćanske stranke u nordijskim zemljama javile su se dosta kasno (u Norveškoj 1933., Finskoj 1958., Švedskoj 1964. i Danskoj 1970.) i nisu oblikovale niti su bitno utjecale na razvoj nordijskih demokracija kao političkog sustava ili, pak, na demokraciju kao kulturu življenja. Kršćani nordijskih zemalja formirali su svoje stranke u vrijeme kada su demokratski sustavi ovih zemamlja već razvijeni, a biračko tijelo stranački opredijeljeno. Autorica u radu ukazuje kako su kršćanske stranke nordijskih zemalja nastale kao izraz moralnoga i etičkog protesta u vrijeme naglašene kulturne sekularizacije, a tu su ulogu uglavnom zadržale sve do danas. U pojavi ovih stranaka mogu se uočiti dvije pomalo paradoksalne karakteristike. prvo, javile su se u religijski homogenim društvima, u kojima nije bilo religijskih konflikata i drugo, unatoč tome što blizu 90 posto pučanstva tih zemalja pripada Lutheranskoj državnoj crkvi, njihova podrška kršćanskim strankama ostala je relativno mala. Iako ne osvajaju velik broj glasova biračkog tijela, uloga kršćanskih stranaka u političkom životu ovih zemalja nije beznačajna, što potvrđuje i njihovo sudjelovanje kao stranačkih partnera u koalicijskim vladama u Danskoj, Finskoj i Švedskoj, a ranije i u Norveškoj.
