摘要：Autor razmatra temeljna prijeporna pitanja u svezi s ustavnim modelom i zbiljom hrvatskog parlamentarizma. Pritom smatra da se svi konkretni prijepori mogu svesti na jedan zajednički nazivnik i temeljno sporno pitanje: Je li točna ocjena da su hrvatski politički sustav i hrvatski parlamentarizam posebice obilježeni prevelikom koncentracijom vlasti i moći unutar izvršne vlasti, a napose Predsjednika Republike, dok je Sabor kao nositelj zakonodavne vlasti nemoćan i marginaliziran. Raščlambom temeljnih čiste parlamentarne vladavine i polupredsjedničkog sustava na konkretnim primjerima vanjske politike, većinskog i konsenzualnog odlučivanja, uz osvrt na utječaj stranačkih sustava na ostvarivanje ustavnih modela ustroja vlasti, autor nastoji oboriti prethodnu ocjenu. On smatra da se ništa bitnije ne bi zbiljski odvijali odnosi između zakonodavne i izvršne vlasti da je Ustav umjesto polupredsjedničkog prihvatio čisti sustav parlamentarne vladavine.
