摘要：U prvom dijelu autorica analizira tipove dvodomnih (bikameralnih) parlamentarnih struktura u nekim suvremenim političkim sustavima te ukazuje na čimbenike koji utječu na njihovo formiranje u federativnim i u unitarnim državama. Analiza odnosa dvaju domova u nekim političkim sustavima navodi na zaključak da je bikameralizam snažno i značajno obilježje federativnih država (izuzetak je Austrija), dok je u unitarnim državama bikameralizam u pravilu slab, a uloga je prvog doma značajnija od uloge drugog doma, kako u obavljanju zakonodavne tako i obavljanju egzekutivne funkcije. U drugom dijelu rada autorica analizira odnos Zastupničkog i Županijskog doma Sabora Republike Hrvatske. Iako je Sabor dvodoman (bikameralan), ipak nije riječ o klasičnom bikameralizmu u kojem su domovi ravnopravni partneri u zakonodavnom procesu ili pak u svojem odnosu prema egzekutivi. Zastupnički i Županijski raspolažu različitim ovlaštenjima, njihovi se članovi biraju na različite načine, a različit je i njihov odnos prema egzekutivi. Saborski bikameralni sustav može se okarakterizirati kao asimetrična dvodomna parlamentarna struktura. Iako Županijski dom ima pravo inicirati zakone, on nema, međutim, pravo odlučivati o donošenju zakona. Županijski je dom, dakle, zamišljen kao predlagateljski, savjetodavni i svojevrsni nadzorni (kontrolni) saborski organ sa suspenzivnim ovlastima kao i dom kroz koji će se artikulirati i reprezentirati regionalni interesi na teritorijalnioj osnovi. Iako stvarni centar političke vlasti nije u Saboru, već u Vladi i utjecajnom Predsjedniku Republike, budući da je u hrvatski politički sustav ugrađena koncepcija poremećene ravnoteže podjele vlasti u korist egzekutive, novi je Sabor svojom obimnom i intenzivnom legislativom, kontrolnom i legitimacijskom funkcijom u protekle dvije godine demokratske tranzicije, stvarao pravni okvir za temeljne i dalekosežne političke, ekonomske i socijalne institucionalne transformacije u Republici Hrvatskoj.
