摘要：Autor pokazuje da ideja i pojam demokracije podrazumijevaju da je svaki pojedinac načelno slobodan i jednak. Novovjeko oslobađanje i subjektiviranje čovjeka temeljna je pretpostavka svake, pa naravno, i pluralističke demokracije. U političkoj zajednici u kojoj slobodni pojedinac nije polazište i svrha političkog ustrojstva, nema demokracije. Nema, naravno, ni demosa jer je on moguć jedino uz pretpostavku punog i nezamjenjivog političkog subjektiviteta pojedinca. Bez filozofije i povijesnog iskustva liberalizma ne bi bila moguća ni suvremena pluralistička demokracija. Pluralizam, više od svih drugih političkih oblika, odgovara ljudskoj prirodi i odnosima u koje čovjek stupa s drugim ljudima. Čovjek je "pluralistički strukturiran", njegova je duhovna struktura složena i pokreću ga različiti interesi. Ni jedan društveni poredak i politički sustav utemeljen na principu kolektiviteta (bez obzira koje provenijencije, socijalne, nacionalne, vjerske, svjeronazorske) nema šanse, ni za socijalni progres, ni za samoodržanje.
