摘要：Igra je djeci urođena (imanentna) aktivnost, uključuje velik broj aktivnosti i kroz nju djeca razvijaju svoje sposobnosti. Budući da je ispunjena skladom, osjećajem ugode i ritmom, olakšava ovladavanje većim brojem informacija bez zamora. Istraživanja (Velički i Peti Stantić, 2009; Aladrović Slovaček, 2011; Pavličević-Franić, Aladrović Slovaček i Ivanković, 2011) pokazuju da djeca učeći kroz igru ovladaju većim brojem informacija te pokazuju bolje stavove prema hrvatskome jeziku kao nastavnome predmetu. Naime, jezik je apstraktan sustav znakova i ovladavanje njime vrlo često djeci do razdoblja jezične automatizacije (12. godina) predstavlja problem. Međutim, u ranome učenju jezika naglasak je na razvoju jezično-komunikacijske kompetencije koja podrazumijeva uporabu jezika u svakodnevnim situacijama. Da bi poučavanje jezika u toj dobi bilo svrhovito, potrebno je koristiti igru kao jednu od metoda poučavanja.Upravo stoga cilj je ovoga rada pokazati učinke česte provedbe jezičnih igara na razvoj komunikacijskih vještina učenika osnovnoškolske dobi. Istraživanje je provedeno u četvrtome i petom razredu osnovne škole (N = 128) u tri različite škole središnje Hrvatske. Ispitanici su imali pet sati hrvatskoga jezika u kojima su se kroz igru poticale jezične djelatnosti slušanja, govorenja, čitanja i pisanja. Nakon svakoga sata proveden je kratak upitnik i provjera stečenoga znanja. Peti sat nastave provedena je vježba u kojoj se procjenjivala uspješnost ovladavanja komunikacijskim vještinama na razini slušanja, govorenja, čitanja i pisanja. Ispitanici su pokazali bolje znanje i stavove u odnosu na spomenuta istraživanja (2004, 2009, 2011) i uspješnije su ovladali komunikacijskim vještinama u govoru i pismu, što potvrđuje da korištenje igre u nastavi hrvatskoga jezika potiče razvoj komunikacijskih vještina.
关键词：jezične djelatnosti; jezične igre; poučavanje hrvatskoga jezika; stavovi prema hrvatskome jeziku
