摘要：Igra nije samo otkrivanje svijeta, već predstavlja radost druženja i ostvarivanja međusobnih kontakata djeteta ponajprije s drugom djecom, prijateljima, lutkama ili likovima iz mašte. Promatrajući dijete u igri, vrlo lako se može uočiti da su njegovo imitiranje, zamišljanje i dramatiziranje zapravo karakteristična ponašanja kojima dijete prezentira ili proživljava svoja iskustva koristeći se različitim simbolima, primjerice emocionalnim iskustvima, govorom ili socijalnim vještinama. Učenje i uvježbavanje socijalnih vještina na adekvatan i proaktivan način, kao i njihovo prakticiranje u igri s drugom djecom, iznimno je važno u ranom razvoju i odgoju djeteta. Da bi se u tome uspjelo, ponajprije odgojitelj treba razumjeti proces učenja djece kako bi mogao podržavati i poticati razvoj njihovih socijalnih vještina primjerenim intervencijama. Štoviše, odgojitelj ima odgovornost oblikovati stimulativnu okolinu koja će omogućiti djetetu slobodan izbor aktivnosti, korištenje svih osjetila, kvalitetnu komunikaciju i mnoštvo raznovrsnih interakcija, za što je nužno pedagoško oblikovanje prostora primjerenog djeci i njihovim stalno rastućim interesima, znanjima i razumijevanju. Za potrebe ovog istraživanja oblikovan je anketni Upitnik o igri djece koji je primijenjen na uzorku od 197 djece polaznika predškolskih ustanova. U radu se razmatraju praktične implikacije dobivenih rezultata u smjeru poticanja razvoja pojedinih socijalizacijskih procesa u igri djece s obzirom na njihovu uključenost u homogene ili heterogene odgojne skupine.
关键词：dijete; heterogene i homogene odgojne skupine; igra; odgojitelj; socijalizacija
