期刊名称：In Medias Res: Journal of the Philosophy of Media
印刷版ISSN：1848-6304
出版年度：2012
卷号：1
期号：1
页码：29-41
出版社：University North,Trg dr. Žarka Dolinara 1, 48000,Koprivnica
摘要：Iza obećane zemlje ekrana kompjutora, mobitela, televizije i filmskog platna koja nam je, tvrde apologeti masmedija, sudbinski predodređena, iza „savršenosti“ sadašnjih promjena leži (ne)otkrivena budućnost novih tehnologija medija. To jest budućnost koja mora doći, no pitanje je kako ćemo je dočekati. Ima li i koliko u toj cyber-budućnosti mjesta za humanističke orijentacije i one koji ne misle kako tehnologija i novi mediji mogu riješiti svaki problem i svaku dihotomiju? Kako progovoriti o mogućim razmimoilaženjima slike i stvarnosti u standardiziranom svijetu jednoobraznosti koji zapravo leži iza virtualnog bogatstva mirisa, boja, ukusa i proizvođenih ljudskih duša i karaktera? U razmatranju nove medijske budućnosti jedno od polazišta je Ritzerova mekdonaldizacija u kojoj dehumanizirani društveni oblici postupno zamjenjuju one čovjeku primjerene. Poput Vattima valja se zapitati pretpostavlja li društveni razvoj implicite bolje, samosvjesnije i transparentnije društvo i koliko zapravo masmediji čine društvo i njegov razvoj složenijim i kaotičnijim. U čovjeku kao da postoji i „nostalgija“ za zatvorenim sustavom u kojem fast food znači isto kao i fast mind, gdje hrana više nije hrana i um više nije ono što bi um trebao biti. Baudrillard ovo precizira postavkom o simulakrima društvenog svijeta što određuju prijelaze iz modernog u postmoderno društvo i pretvaraju svijet ljudi u igru slika i simbola. Daljnja dehumanizacija društva na kraju vodi ka „kibernetizaciji“ osnovnih ljudskih osobina i ponašanja, načina promišljanja osnovnih pojmova življenja i smrti. Sve je veća i raznovrsnija kontrola društva i pojedinaca, kako ističu Rushkoff i Groothius, ali i pasivno prepuštanje većine elitističkoj manjini. Kao mogući „izlaz“ javlja se i dobrovoljno pristajanje na otuđenje čak i kad (spo)znamo njegove uzroke. Novi smisao života otuđenog čovjeka bio bi da upravo otuđenje postavlja kao svoj vrhunski cilj.
