摘要：U članku se analizira zastupljenost radova iz komparativne politike u časopisu Politička misao. Polazeći od načelne postavke da se političko i akademsko polje u društvu “recipročno legitimiraju”, autori su polustoljetno razdoblje podijelili na dvije faze i načinili dva istraživačka poduzorka: prvi obuhvaća brojeve od 1964. do 1989., a drugi od 1990. do 2013. Metodom analize sadržaja utvrdili su da je komparativna politika u prvoj fazi bila vrlo slabo zastupljena u časopisu. Malobrojni članci koji bi se tematski mogli svrstati u tu granu uglavnom su pisani iz marksističke perspektive ili, rjeđe, iz perspektive staroga normativnog institucionalizma, metodološki su bili potpuno neosviješteni te mahom deskriptivni i konfigurativni. Prevladavaju radovi o samoupravnoj demokraciji, komunističkim i revolucionarnim partijama, protuimperijalističkim pokretima i sukobima u zemljama Trećeg svijeta i sl. U drugoj fazi izdavačke djelatnosti umnožavaju se i diverzificiraju teme komparativne politike. Izrazito se povećava broj članaka o izborima i izbornim sustavima, strankama i stranačkim sustavima, parlamentima i vladama, sustavima vlasti, konstitucionalizmu i sudstvu, političkoj kulturi, naciji i nacionalizmu te europskim institucijama i procesima. Pluraliziraju se teorijski pristupi, a najzastupljeniji su novi institucionalizam, biheviorizam, teorije pluralizma, teorije racionalnog izbora i kulturološke teorije. Dominiraju studije slučajeva i fokusirane studije s malim brojem slučajeva. Najslabija karika ostaju metodološki pristupi, a posve su iznimni članci u kojima se raspravlja o metodološkim problemima discipline.
