摘要：Autor razrađuje socioekonomsku tipologiju seljačkih gospodarstava, koja slijedi prvenstveno njihov razvoj i reproduktivnu sposobnost. Tipologiju zasniva na slijedećim polazištima: — Objekt klasifikacije jest seljačko gospodarstvo kao proizvodna i socijalna jedinica za koju je karakteristična isprepletenost proizvodne i potrošne dimenzije. Unutar seljačke porodice treba razlikovati porodičnu jezgru koja se sastoji iz domaćina (vlasnika) i njegova (njezine) žene (muža) i uzdržavanih članova. — Osnovni kriterij ove tipologije jest aktivnost pojedinih članova porodica, odnosno činjenica jesu li oni zaposleni izvan seljačkog gospodarstva. Dalje je važno i to čine li oni koji su zaposleni izvan gospodarstava porodičnu jezgru. — Dalji tipološki kriterij jest starost članova porodice. Aktivnost na gospodarstvu ili zaposlenos izvan njega određuju se samo za članove u aktivnoj životnoj dobi (15—65 godina). Definirano je slijedećih pet tipova seljačkih gospodarstava i tip 6, koji predstavlja vlasnički reziduum nekadašnjeg seljačkog gospodarstva. Tip 1: čisto seljačko gospodarstvo. Svi su članovi porodice u aktivnoj životnoj dobi i rade samo na svom gospodarstvu ili su uzdržavani. Tip 2: Potencijalno čisto seljačko gospodarstvo. Samo oni članovi koji ne čine porodičnu jezgru, zaposleni su izvan gospodarstava- U izuzetnom slučaju u ovu skupinu ulaze i ona gospodarstva na kojima je od četiriju članova porodične jezgre u aktivnoj životnoj dobi, jedan zaposlen izvan gospodarstva, dok ostala tri čine najmanje dvije pune radne snage. Tip 3: Mješovito gospodarstvo — Najmanje jedan od proizvodno aktivnih članova porodične jezgre radi isključivo na gospodarstvu, istovremeno je najmanje jedan od tih članova zaposlen izvan gospodarstva. Tip 4: Dopunsko gospodarstvo — Svi proizvodno aktivni članovi zaposleni su izvan gospodarstva i bave se poljoprivredom isključivo u svoje slobodno vrijeme. Tip 5: Ostarjelo gospodarstvo — Svi su članovi stariji od 64 godine ali se još uvijek (barem neki od njih) aktivno bave poljoprivredom. Tip 6: Poljoprivredno neaktivno gospodarstvo — Domaćinstva još posjeduju poljoprivrednu zemlju ali se više ne bave poljoDrivredom. Svrstavanjem i usporedbom oko 450 seljačkih gospodarstava s jednog užeg područja (istraživanog 1981) prema trima različitim tipovima te analizom nekih karakterističnih podataka za ova gospodarstva autor je ilustrirao aplikativnost predložene tipologije.
