摘要：Makarska općina sa dva izrazito različita geografska područja (primorska, podbiokovska zona i naselja na Biokovu) zanimljiva je za proučavanje utjecaja geografskih i ekonomskih prilika na ponašanje stanovnika. Razvijenija podbiokovska zona zahvaljujući turističkoj privredi, u posljednjim desetljećima bilježi značajan napredak. Naselja na Biokovu pak nisu mogla slijediti takav razvitak i počeše razvojno zaostajati. Sve razvijenija privredna aktivnost u priobalnom području nudila je dovoljno radnih mjesta i za nekvalificirane radnike, i to je potaklo snažan emigracijski val s Biokova. Opadanje broja stanovnika u biokovskim selima (pravilo je da se najprije odseljavaju mladi ljudi, dakle, radno aktivni, u fertilnoj dobi i višeg obrazovanja) smanjilo je ekonomsku i demografsku vitalnost ovog dijela makarske općine. Osnovna privredna grana — poljoprivreda — sve je zapuštenija, smanjuju se površine obrađenog zemljišta, a posebno se zanemaruje stočarstvo, unatoč njegovim usporednim prednostima- U razdoblju 1961—1971. broj se stanovnika u naseljima udaljenim od mora smanjio za 40,9%. Većina se seli u priobalna naselja općine, pa je sama općina, uz doseljavanje sa strane i prirodni priraštaj u tom razdoblju, povećala svoje stanovništvo za 30,2%. Nastavi li se smanjivati broj stanovnika takvim tempom, može se očekivati potpuno preseljenje stanovnika iz biokovskih naselja u privredno razvijenija područja. O selenju naime razmišlja većina stanovnika, posebice omladina.
