摘要：Cilj je ovog rada objasniti da nije svrsishodno shvaćati sve transformacije na sveučilištu posljednjih desetljeća u pogledu borbe između zle politike i nevine akademije, jer su sveučilišta bila uključena u oblikovanje i promoviranje smjernica reforme, te su prošla unutarnje ideološku podjelu i političku borbu tijekom ovog procesa. Također, nije prikladno smatrati neoliberalizam neprijateljem od kojeg se treba obraniti i poraziti ga resursima kritike ideologije, budući da to vodi u sukob ideologije (koja naizgled, no ne i u stvarnosti, dolazi iz vanjskog svijeta) i znanosti (koja po pretpostavci pripada samim sveučilištima). Usto su sveučilišta bila uključena u taj proces, bilo u utemeljenju neoliberalizma, bilo u de(kon)strukciji znanstvene cjelokupnosti i autonomije. Paralelizam između umjetnosti i znanosti kao dvije autonomne domene moderne, kao i postmoderni okret koji im je izmaknuo čvrsti temelj naslijeđene autonomije, bit će razmatran kako bi podupro ovu tezu. U konačnici, sveučilište je nekada bilo posebna i autonomna radionica s vlastitim zakonima procedure, odvojena od tržišne ekonomije, da bi prvo postalo obrazovna tvornica, a danas konačno i poduzeće. Povratka nema. No postoji li izlaz? Suvremena kritika političke ekonomije je mjesto koje bi barem za početak trebali razmotriti, a ujedinjen nastup studenata i nastavnika bi mogao dati neku moć za povratak akademije u ruke onih kojima je izvorno pripadala.
关键词：sveučilište; poduzeće; neoliberalizam; bolonjska reforma; autonomija; cjelokupnost; kritika političke ekonomije
