摘要：Cilj ovog rada bio je utvrditi prikladnost infracrvene spektroskopije i reološke metode u razlikovanju tradicijskog od industrijskog sira turoša. Sir turoš pripada skupini kiselinskih, sušenih sireva u obliku stošca s dodatkom soli i mljevene crvene paprike. Sirevi su uzorkovani na 15 obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava i u trgovinama (pet različitih šarži industrijskih sireva). Reološki parametri su u skladu s kemijskim sastavom analiziranih sireva. Infracrvena spektroskopija sireva pokazuje dobru povezanost s kemijskim sastavom, a pokazalo se da je ona učinkovit način za praćenje standardnog postupaka proizvodnje kiselinskih, sušenih sireva kao što je sir turoš u odnosu na standardne teksturalne i kemijske analize. Velika varijabilnost svih parametara je posljedica neuravnotežene proizvodnje sira turoša među obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. Industrijska proizvodnja sira turoša pokazuje veću ujednačenost u odnosu na tradicijsku proizvodnju sireva na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima.
