摘要：Tijekom stoljećâ na prostorima današnje Bosne i Hercegovine susreću se razni aspekti upotrebe latinskoga jezika, ovisno o potrebama i ciljevima koje se htjelo postići, kao i o poznavanju latinskoga jezika. S obzirom na vrijeme upotreba latinskoga ugrubo se može razdijeliti na tri razdoblja: vrijeme narodnih vladara, doba osmanske vlasti te razdoblje Austro-Ugarske i dviju Jugoslavija. Nositelj vlasti ponajviše utječe na kvantitetu i kvalitetu upotrebe latinskoga jezika. S obzirom na korisnike najjednostavnija je podjela na civile i redovnike (franjevce, isusovce, trapiste), kojima se u trećem razdoblju pridružuje i redovita crkvena hijerarhija. Prema mjestu, čime se određuje i vrsta kvantitativne i kvalitativne upotrebe, to su pisarne ili kancelarije na dvorovima velikaša, banova i naposljetku kraljeva, zatim školstvo, ponajčešće povezano sa samostanima, te upotreba u znanostima i književnim ostvarenjima. Trajna upotreba latinskoga na bosanskohercegovačkim prostorima može se pratiti od desetoga stoljeća.
关键词：humski knez Mihovil; franjevačka provincija Bosne Srebrene; latinski jezik; upotreba latinskoga u srednjovjekovnoj kancelariji; upotreba latinskoga u školovanju; poezija na latinskom u 19. stoljeću
