摘要：Cilj je ovog istraživanja bio utvrditi uzroke nastajanja sportskih ozljeda te objasniti razlike u psihološkom odgovoru na ozljede različite težine. Istražili smo 68 slovenskih natjecatelja koji su bili podvrgnuti kirurškoj operaciji koljena. Procijenjeno vrijeme rehabilitacije za teže ozlijeđene sportaše iznosilo je šest mjeseci, dok je za one ispitanike s manje teškim ozljedama ono iznosilo jedan mjesec. Mjerili smo sportaševe osobine ličnosti, njihov sportski identitet, sposobnost suočavanja s boli, povjerenje u rehabilitacijski proces te motivacijsku i sociološku potporu koju su sportaši dobivali od svoje obitelji, trenera i kolega. Rezultati su pokazali da je grupa ispitanika koja je bila teže ozlijeđena pokazala oblik ponašanja koji je manje inhibirao reakciju na ozljedu no što je to slučaj s grupom ispitanika koji su bili lakše ozlijeđeni. Psihološki odgovor bio je gotovo isti u obje grupe, s iznimkom veće razine katastrofiziranja i individualnog suočavanja u grupi ispitanika koji su bili teže ozlijeđeni. Nadalje, pokazalo se da razina muškosti objašnjava samoučinkovitost i razinu individualnog suočavanja, snaga sportskog identiteta predviđa motivaciju i rehabilitacijsku vrijednost, dok je emocionalna nestabilnost predviđala razinu katastrofiziranja i samoučinkovitosti. Sportaši s nižom razinom sportskog identiteta, muškosti i većom razinom emotivne nestabilnosti bili su više izloženi poteškoćama u prilagodbi nakon ozljeđivanja. Prema našem mišljenju, strategije za uspješnu rehabilitaciju nakon sportske ozljede trebale bi biti usmjerene na identifikaciju sportaša s osobinama ličnosti koje predstavljaju veći rizik za doživljavanje poteškoća u prilagodbi na trenutačno stanje, zatim na poticanje odgovarajuće motivacije, povećavanje potpore trenera te primjenu kognitivno-bihevioralnih strategija.
