摘要：Rad se bavi istraživanjem konstruiranja značenja u jeziku slijepih. Raspravlja se o ključnim pitanjima u ovom prilično neistraženom području i predlažu istraživačke smjernice na temelju opisa četiriju studija koje je autorica sa suradnicima provela u razdoblju od 2006. do 2013. godine. Središnja se rasprava temelji na osnovnoj kognitivnolingvističkoj pretpostavci da je jezik iskustvena pojavnost koja je nerazdvojiva od općih kognitivnih procesa. Autorica se bavi ulogom istaknutosti odnosno pažnje i nastoji pokazati kako je navedeni proces kodiran u jeziku. Glavni dio rada započinje opisom studija kojima je cilj bio utvrditi moguće razlike u kodiranju pažnje u jeziku slijepih. Raspravlja se o rezultatima i doprinosu navedenih studija za formuliranje novih, preciznijih hipoteza za studiju čiji opis također slijedi u radu. Temeljno istraživačko pitanje nove studije vezano je uz istaknutost prostornih elemenata u jeziku slijepih. Nakon rasprave o dobivenim rezultatima koji potvrđuju važnost navedenih elemenata, autorica predlaže model koji integrira unutarjezične i izvanjezične čimbenike za koje vjeruje da utječu na konstruiranje značenja kod slijepe populacije. Rad završava opisom četvrte studije kojoj je cilj bio revalidirati instrument upotrijebljen u prijašnjim studijama te potvrditi prethodne rezultate vezane uz prostorne (topološke) jezične elemente. Cilj je postignut i opisan u radu.
