出版社：Catholic Faculty of Theology, University of Split
摘要：Na temelju analize sadržaja dvaju najvećih hrvatskih dnevnih listova autori propituju razliku između informiranja i propagande u kontekstu referendumske inicijative “U ime obitelji” kojom je u Ustav Republike Hrvatske unesena definicija braka kao zajednica muškarca i žene. U sukusu istraživanja stoji pitanje: Kako to da je inicijativa uspjela unatoč činjenici što je golema većina medija, kao i vladajuća garnitura, bila protiv, odnosno kako da takva medijska kampanja nije uspjela, unatoč ne samo proponentskoj, već i financijskoj potpori vlasti? U medijskom smislu radilo se o borbi Davida (ZA) i Golijata (PROTIV). Na tragu mediologa Regisa Debraya koji razlikuje komunikaciju, kao prenošenje informacija u prostoru na sinkronijski način, te transmisiju (prijenos), kao prenošenje informacija u vremenu na dijakronijski način, autori ukazuju na granice medijskih kampanja i propagande (komunikacija) kada se suoče s “institucijama pamćenja” kao što su obitelj, Crkve te tradicija nekog kolektiviteta općenito (prijenos). Na tragu Erazma Roterdamskog (“teže je odučiti nego naučiti”) autori dolaze do zaključka da su mediji (sinkronijski princip koji tvori društvo) nemoćni bez zahvata u institucije pamćenja (prijenos, dijakronijski princip koji tvori kulturu, tradiciju), što se u mnogim državama Zapada, pa i u Hrvatskoj, (neo)jakobinskim principom preodgoja kroz sustav građanskog i zdravstvenog odgoja čini ili pokušava učiniti.
