摘要：Sklonost riziku smatra se jednom od ključnih komponenti osobnog i organizacijskog uspjeha. Ovaj rad ispituje karakteristike povezane sa sklonošću riziku ekspatrijata i domaćih menadžera zaposlenih u hrvatskom hotelijerstvu. Istraživanje je provedeno korištenjem anketnog upitnika tijekom 2011. i 2012. na uzorku menadžera srednje i visoke razine menadžmenta zaposlenih u hrvatskim hotelskim poduzećima. U analizi podataka korištene su dvije mjere sklonosti riziku: objektivna („Choice Dilemma Questionnaire“) i subjektivna (samoprocjena). Rezultati istraživanja sugeriraju da su strani menadžeri skloniji riziku u odnosu na hrvatske menadžere. Osim zemlje porijekla, sklonost riziku određuju i spol, broj uzdržavanih osoba i razina obrazovanja. Nadalje, dobiveni koefi cijenti korelacije između objektivnih i subjektivnih procjena sklonosti riziku ukazuju kako samoprocjena ekspatrijata odgovara njihovoj objektivnoj sklonosti riziku dok su kod hrvatskih menadžera utvrđena odstupanja. Rezultati istraživanja doprinose razumijevanju sklonosti riziku menadžera u hrvatskim hotelskim poduzećima.
