摘要：Cilj je rada utvrditi koliko često i na koji način hrvatski menadžeri modificiraju rizik u poslovnim situacijama. U radu su korišteni rezultati anketnog istraživanja koje je provedeno na uzorku menadžera zaposlenih na srednjim i najvišim razinama menadžmenta u hrvatskim hotelskim poduzećima. Uzorak čini 81 menadžer. Rabeći deskriptivnu statistiku, potvrđena je pretpostavka prema kojoj su menadžeri skloniji modificiranju rizika nego jednostavnom odabiru između sigurne ili rizične alternative. Rezultati jednofaktorske analize varijance sugeriraju postojanje povezanosti između menadžerove sklonosti riziku i sklonosti modificiranju rizika. Menadžeri koji se odlučuju za rizičnu alternativu očekivano su najskloniji riziku, menadžeri koji poduzimaju sigurnu akciju očekivano su najmanje skloni riziku, dok su oni koji modificiraju rizik umjereno skloni riziku. Metodama deskriptivne statistike analizirana je primjenjivost teorije očekivanog izbora u lokalnom okruženju. Rezultati sugeriraju da se hrvatski menadžeri u hotelijerstvu ponašaju u skladu s obrascima ponašanja koje zagovara teorija očekivanog izbora. Naime menadžeri izbjegavaju rizik u domeni dobitaka, a prihvaćaju ga u domeni gubitaka.
关键词：modifikacija rizika; sklonost riziku; teorija očekivanog izbora
